Povijest društva

O Pčelarskom društvu „Ogulin“

Pčelarenje u Ogulinskom kraju zabilježeno je daleke 1897. godine kada u tadašnjim novinama „Rodoljub“ br. 22 od 03. srpnja izlazi članak o pčelaru koji sjedeći ispred svojeg pčelinjaka očekuje rojenje.
Pčelarstvo se i dalje spominje usmenom predajom i pokojim manjim člankom u novinama.

Pčelarenje u „Trnkama“ – pletarama i drvenim košnicama, „Badanj“ egzistira sve do četrdesetih godina dvadesetog stoljeća kada u međuvremenu nastaje i „Podrožnica“, tadašnja poljoprivredna zadruga u kojoj su se mogle nabaviti i pčelarske potrepštine. „Podrožnica“ se je nalazila u zgradi preko puta današnjeg učeničkog doma u Ogulinu do kanjona „Đule“. „Podružnica“ je radila sve do početka drugog svjetskog rata gdje se mogla posuditi i preša za izradu saća.

Pčelarenje „AŽ“ košnicama počinje prije drugog svjetskog rata kada su se iz Žumberka donijele prve „AŽ“ košnice po kojima su pčelari dalje samostalno izrađivali košnice za svoje potrebe.
Pčelari tadašnjeg vremena proizvedeni med su prodavali ogulinskim trgovcima Bohorčiću, Arhaniću, Potočnjaku i ostalima i to u kantama.

Iako je prije drugog svjetskog rata bilo dosta pčelara i poljoprivredna zadruga „Podrožnica“ u kojoj su se kupovale pčelarske potrepštine, nije zabilježeno neko značajnije okupljanje pčelara u udrugu.
Poslije drugog svjetskog rata pčelarstvo se počelo razvijati, tj. povećao se broj pčelara zbog nemogućnosti zapošljavanja, nepostojanja radnih mjesta i ljudi su se počeli baviti pčelarstvom gdje su vidjeli mogućnost zarade. Tadašnji pčelari koji su pčelarili poslije drugog svjetskog rata su Mate Ceranić (Mate Maslac), Kramarić iz Lomosta (Željeznički službenik – strojovođa), Dražić – gostioničar, Mihelac – stolar (kuća preko puta sadašnjeg vrtlara na uglu ulice iz bolničke prema sv. Jakovu od stadiona) pa i tada nema organiziranja pčelara u udrugu.

Razvija se i seleće pčelarenje gdje se pčele transportiraju željeznicom na veće udaljenosti prema Cerovacu, Malovanu, Škrljevu, Krasici, Skradu, Gomirju gdje se moglo dobiti i do 2000 kg meda.
Konačno, osamdesetih godina ukazuje se potreba za osnivanje pčelarskog društva, pa i na inicijativu Agronomskog fakulteta iz Zagreba kada su u osnivanju učestvovali gosp. Stanko Marohnić, Branko Baštek, Ivan Kolić, Ivica Salamon, Jurica Lončarić kada je izabran i prvi predsjednik – gosp. Branko Baštek. Bilo je oko 40 – 50 članova društva iz Ogulina i okolnih mjesta bivše općine Ogulin.
Prema sjećanjima gosp. Branka Bašteka i gosp. Stanka Marohnića osnivanje društva bilo je u prostorijama Hrvatskih željeznica, Strossmayerova 10 gdje su se i održavali kasniji sastanci i neka predavanja koja su imali.

Gosp. Stanko Marohnić sjeća se aktivnosti pčelarskog društva Ogulin nakon katastrofe nuklearne elektrane u Černobilu. Katastrofa u Černobilu desila se 26. travnja 1986. godine, a u proljeće 1987. godine institucije iz Zagreba zatražile su pomoć od pčelarskog društva u sakupljanju peludi na području bivše općine Ogulin kako bi se utvrdilo koliko je bilo štetno djelovanje nuklearne katastrofe u Černobilu na području Ogulina. Rezultati nakon provedene analize nisu dobiveni.
O skupljanu uzoraka za analizu pčelinjeg saća veličine 10 x 10 cm iz svake košnice sjeća se i gosp. Branko Baštek, ali rezultati analize također nikada nisu dobiveni.

Končano 1990. godine službeno je i osnovano Pčelarsko društvo „Ogulin“ kada je i donesen Statut društava. Bilo je uspona i padova društva koje su sačinjavali pčelari s većeg područja bivše općine Ogulin, iz Josipdola, Plaškog, Modruša, Zagorja i ostalih okolnih mjesta.

Vrlo aktivni bili su gosp. Stanko Marohnić koji se trudio na radu i očuvanju društva od prvog dana, a dalje i gosp. Ivan Kolić kao i gosp. Vlade Kubelka, doktor veterine koji je davao stručnu pomoć u pčelarenju i pomoć oko liječenja pčela kada je došao u Ogulin 1989. godine i aktivno se priključio pčelarskom društvu Ogulin.

Krajem 1992. godine bira se novi predsjednik pčelarskog društva Ogulin, gosp. Ivan Kolić koji radi na očuvanju i prosperitetu društva sve do 2008. godine.
9. veljače 2008. godine bira se novo vodstvo pčelarskog društva „Ogulin“. Predsjednik je gosp. Joso Bertović, ing., Tajnik gosp. Ivan Puškarić, prof., Članovi Upravnog odbora gosp. Ivan Kolić, Ivan Puškarić, ing.el. – mlađi, Joso Žanić, Inž., Ivica Vidoš, a kasnije i gosp Petar Popović, inž.
Nadzorni odbor gosp. Simo Vezmar, Branko Petrušić, Zdravko Božičević.Blagajnik gosp. Juraj Lončarić.
Članove časnog suda gosp. Josip Tomšić, Branko Baštek i gđa.Ana Salopek. Pašni povjerenik gosp. Darko Puškarić.

Potaknuti prijateljstvom i dobrom suradnjom 2006. god. potpisuje se Povelja o prijateljstvu između pčelarskog društva „Ogulin“ s muškim pčelarskim društvom „Lipa„ Zagreb i s ženskim pčelarskim društvom „Maja“ Zagreb. Iste godine pčelarsko društvo „Ogulin „ dobiva na poklon zastavu od prijateljskih društava „Lipa“ i „Maja“ iz Zagreba.

Na sastanku 2. ožujka 2007. godine prisustvuju gosti prof.dr.sc. Nikola Kezić s Agronomskog fakulteta Zagreb i gosp. Jure Turković, dipl.ing.građ. predsjednik gradskog vijeća grada Ogulina gdje tajnik gosp. Ivan Puškarić, prof. predlaže organiziranje škole za zvanje „Pčelar“. Inicijativa se prihvaća i iste godine škola je počela s 34 polaznika, 5 žena i 29 muškaraca.

Predavači na predavanju su prof.dr.sc. Nikola Kezić, prof.dr.sc. Dragan Bubalo, mr.sc. Marija Ševar, dr.sc. Maja Dražić, prof.dr.sc. Zoran Grgić, s instituta „Ruđer Bošković“ dr.sc. Delko Barišić
Predavanje s izbornim sadržajem održavaju dr. medicine Milica Volarić – Stošić, dr. veterine Ivana Kubelka, mr.agr. Mirna Ceranić i predavč praktičnog pčelarenja gosp. Ivan Legat, dipl.ing. te svi polaznici uspješno završavaju školu.

2009. godine organizira se slijedeće školovanje za zvanje „Pčelar“ s 30 polaznika.
Od 2007. godine organizira se izložbeno prodajni sajam „Dani meda u Ogulinu“ u trajanju od dva dana gdje bi se izložili pčelarski proizvodi.